Lazareva subota se praznuje u spomen na pravednog Lazara, sledbenika Hristovog, koga je sin Božji vaskrsnuo iz mrtvih.
Mnogi običaji i rituali vezani su za ovaj dan, a jedan od najlepših je ritualna povorka poznata pod imenom Lazarica.
Foto: Shutterstock
Lazarice su ženska povorka. Broj učesnica je često varirao: u nekim krajevima su išle po dve, tri, a negde i u grupama od po 10 i više.
Skupinu su najčešće sačinjavale devojke stasale za udaju. Za njih je učešće u Lazaricama bila neka vrsta inicijacije. To je bila prilika da se prikažu selu kao odrasle i spremne za stupanje u brak. Običaj je bio da, ako se devojka ne uda, treba bar tri puta da učestvuje u lazaricama. Ukoliko to ne učini, verovalo se da će je sustići neka nesreća.
Pročitajte još
Lazarice su imale podeljene uloge. Glavne su bile Lazar i Lazarica. Lazar je bila devojka obučena u muško odelo i naoružana štapom, mačem ili jataganom. Na glavi je imala klapak ukrašen cvećem i perjem. Lazarica je nosila svečanu žensku odeću, a glavu je prekrivala belom maramom ili tankim velom, tako da joj se lice nije videlo.
Ostale učesnice su, takođe, bile svečano obučene, a uz povorku je često išao i vođa, koji je branio devojke od nasrtljivih mladića.
Za svoj nastup lazarice su se uvek dugo i brižljivo spremale. Nekada se te pripreme trajale i po nekoliko nedelja.
Povorka se kretala na dan praznika u ranu zoru. Išlo se od kuće do kuće. Pred svakom kućom Lazar i Lazarica izvodili su poseban ples, a ostale učesnice su ih pratile pesmom kojom su izražavale želje za sreću i napredak kuće i ukućana.
Foto: SPC
Pesme su bile prilagođene konkretnim prilikama, određenoj kući ili osobi. Bilo je pesama posvećenih devojci za udaju, mladencima, trgovcima, kmetu, malom detetu, trudnici…
Pojedinim pesmama lazarice su rasterivale zle sile, a naročito zmije, koje su u to doba godine bile velika opasnost. Na primer:
"Beži zmija plazara, Eto svetog Lazara,I on nosi tavinu,Obiće ti glavinu. "
(Blic Žena)