Često pribegavamo gestovima ili pokušavamo da komuniciramo neverbalnim putem. Međutim, istraživanja ukazuju na postojanje univerzalne reči koja može da prevaziđe jezičke barijere.

Foto: Shutterstock

 

 

Ovaj izraz se koristi da se zatraži ponavljanje ili da se ukaže na nedostatak razumevanja i ima gotovo globalno značenje, prepoznato u različitim kulturama.

Karakteristike uzvika „ha (huh)“

Uzvik „ha“ izgleda da je most između različitih jezika, što je potvrdio i Institut za psiholingvistiku Maksa Planka.

Ovaj istraživački centar je sproveo studiju, objavljenu u PLOS ONE, u kojoj je analizirao termin „huh“ na 31 jeziku.

Istraživanje je istaklo da ova reč deli izuzetno slične karakteristike širom sveta, sa sledećim univerzalnim elementima:

Jednosložno;
Glotalni suglasnik;
Niski prednji centralni samoglasnik
Upitna intonacija.
Fenomen konvergentne evolucije

Stručnjaci sugerišu da postojanje uzvika „ha“ u različitim kulturama može biti rezultat konvergentne evolucije.

Vremenom su sva društva razvila ovaj alat za rešavanje zajedničkog problema: potrebe da se razjasni ono što nije shvaćeno u razgovoru.

Dejstvo

Prisustvo „ha“ u ljudskim interakcijama nije puka slučajnost.

Uzvik funkcioniše kao jednostavan i efikasan mehanizam za održavanje toka komunikacije.

Signalizujući nedostatak razumevanja, termin vrši pritisak na sagovornika da ponovi ili pruži više detalja o prethodno prenetim informacijama.

Kulturni uticaj

Iako postoje varijacije u glasu između jezika, funkcija reči „ha“ ostaje nepromenjena.

Stoga je reč postala suštinski element za obezbeđivanje jasnoće u dijalogu, bez obzira na jezički kontekst, što pojačava njen značaj u globalizovanom i diverzifikovanom društvu.

Ukratko, uzvik „ha“ se pokazao kao suštinski alat u ljudskoj komunikaciji, jer je prisutan u različitim kulturama i ističe se po svojoj ključnoj ulozi u održavanju jasnoće i razumevanja u razgovorima.

(Krstarica)